Baletna fantazija u splitskom HNK

Klara promatra ples
Orašar ili pravim nazivom "Ščelkunčik" prigodni je balet koje imamo prilike vidjeti u ovo hladno doba Božićnih i novogodišnjih praznika.
Ščelkunčik je balet koji se prikazuje više od 100 godina i do dan danas nije izgubio publiku. Svake godine nove generacije djece upoznaju se sa šarenim svijetom Klarinog sna i uživaju u divnim bojama, kostimima i naravno plesnom izvedbom baletnih postava.
Praizvedba baleta održana je davne 1892. godine u Petrogradu, a premijera u Zagrebu 1931. godine.

Fantazija iz Klarinog sna

Klarin ples s lutkom koji se pretvorio u princa
Kratki sadržaj
Balet se sastoji od dva čina. U prvom se upoznajemo sa domaćinima koji dočekuju svoje goste sa darovima u svečanoj dvorani. Njihova kćerka Klara posmatra iz kutka darove priželjkujući neki zanimljivi poklon za sebe. Od ujaka Drossmayera dobiva drvenog orašara, lutka koji može razbijati orahe. Presretna odlazi na počinak i kada uđe u snove drveni orašar pretvara se u princa, prekrasni darovi ožive i počinje prava božićna bajka.

Dio Klarinog sna

Balet je nastao prema priči E.T. A. Hoffmann; Orašar i kralj miševa.
Ruski skladatelj Petar Iljič Čajkovski zajedno sa koreografkinjom Marius Petipa i Lev Ivanov je prilagodio priču u balet.

Maja Radelić
foto i video by M.R.

27.12.2009. u 21:53 | 0 Komentara | Print | # | ^

Veseli Tati

Tati i njegova prepoznatljiva lula

U kinoteci Zlatna vrata u Splitu od 18. do 23. prosinca prikazivali su se filmovi od Jacquesa Tatia, poznatog francuskog redatelja i glumca.

O Tatiu
Pravim imenom Jacqoues Tatischeff snimio je tek šest dugometražnih i tri kratkometražna filma. Mali opus filmova nije spriječio da ga se uvrsti na listu najvećih redatelja u povijesti. Zauzeo je 46. mjesto u anketi časopisa Entertainment Weekly.

„Don Quixote kinematografije“, kako je sam sebe nazvao zbog spoja idealizma i imaginacije,htio je zabaviti svoju publiku. Naime, njegovi filmovi odišu humorom kojim je nastojao izliječiti patetiku Europe nakon 2. Svjetskog rata, nastojeći pokazati da je i najmanje životne situacije mogu biti smiješne, zanimljve i imati duha.
Jedan od uzora mu je bio Charlie Chaplin od kojeg je posudio pantomimičarske pokrete.

Tati

Na početku svoje karijere bio je kazališni glumac. Znao je oduševiti publiku svojim imitacijama sportskih igara. Naime, bio je veliki obožavatelj sporta.

Filmski opus
U jednom od svojih filmova koje je snimio pri kraju karijere, vraća se svojim korijenima. U „Paradi“ iz 1974., u kojoj potpisuje i režiju i scenarij i tumači jednu od uloga cirkuskih izvođača, dokazao je talent izvrsnog zabavljača.

Tati glumi boksača

U Paradi su svi zabavljači, publika i cirkuski izvođači. Neobičan film, napravljen je kao cirkuska predstava. Imamo prilike vidjeti odlične žonglere, pantomimičarske skečeve, klaunove i sve zabavljače koje ima svaka cirkuska predstava.

To je ujedno Tatiev posljednji film u karijeri koji je napravio po naruđbi švedske televizije. Iako je rađen za kinodvorane, nije polučio veliki uspjeh.

Poznatiji filmovi su npr; „Praznični dan“ ( Jour de fete iz 1949.) koji se osvojio Grand Prix i nagradu za scenarij u Veneciji, „Odmor gospodina Hulota“ ( Les vacanses de Monsiur Hulot iz 1952.) koji je 1955. nominiran za Oscara, „Moj ujak“ ( Mon oncle iz 1958.) koji osvaja specijalnu nagradu žirija u Cannesu i Oscara za najbolji strani film 1959.

Kratki filmovi
Treba još spomenuti i tri kratka filma koja nisu ništa manje zanimljiva od ostalih.
„Pazi na ljevicu“ iz 1935. (Soigne ton gauche) je još jedan film u kojem Tati potpisuje i režiju i scenarij i glumi. Iz filma Pazi na ljevicu

„Škola za poštare“(15min) iz 1947. i „Večernja škola“ ( 27min) iz 1967. presmiješni su filmovi. Nemojte podcijeniti kratke filmove jer oni mogu biti puno puta zanimljiviji i šaljivi nego dugometražni. Ova tri svakako će vas razuvjeriti ako ste imali loše mišljenje o kratkim filmovima..

Maja Radelić
foto i video by Maja Radelić

20.12.2009. u 23:22 | 0 Komentara | Print | # | ^

Još malo borbe za ljudska prava...

Kino Europa

Od 7-13. 12. 2009. u kino Europi održao se sedmi po redu Human rights film festival. Isti festival održan je paralelno i u Rijeci. Filmovi su se mogli pogledati u riječkom Art-kino Croatia ali s početkom ff dan kasnije tj 8. Studenog.
U 7 dana festivala prikazano je dvadesetak filmova. U filmovima se ističe borba za socijalna prava zbog trenutne ekonomske krize gdje su ona uvelike ugrožena.
U filmovima je izražena borba protiv društvene eksploatacije naglašavanjem radničkih prava, kroz seljačke i studentske bune te borbi za javni prostor u gradovima...

Kratak sadržaj filma s festa
Jedan od filmova koji se prikazivao na festivalu je "Razgovor za posao" (1996.) koji se na indirektan način bavi socijalnim problemima. Nema tu neke borbe ali samo treba savladati kako napraviti dobar životopis i isti taj dobro, ne naprasno ali uvjerljivo predstaviti. Nesigurnosti ne smije biti na vidiku. Kratka je to radnja filma. Kako izreklamirati i dobro prodati vlastite kvalitete kao neki proizvod je ono što nam režiser Harun Farocki pokušava prikazati kao ponižavajući čin.

Kandidati za posao slušaju kako se ponašati tijekom prijave za posao

Ostale zanimljivosti vezane za fest
Glavni organizatori ff su udruge Multimedijalni institut i Udruženje za razvoj kulture koje su još 2002. pokrenule ovaj projekt nastojeći unaprijediti vidljivost raznih tema ljudskih prava. Multimedijalni institut djeluje kroz rad društvenog i kulturnog centra MaMa u kojem su se prikazivali filmovi prije nego je izrastao u pravi ff koji imamo mogućnosti svjedočiti danas.

Poster festivala
Osim gledanja filmova mogli smo i poslušati diskusije, posjetiti izložbu "Prava na grad" i poslušati neka od glazbenih događanja.
Jedna zanimljivost, sve ulaznice na kino predstave su besplatne a za ilustracije u knjižici i plakate zaslužan je Keith Rosson.

Ilustracije iz knjižice od Rossona

Maja Radelić
foto i video by M.R.

13.12.2009. u 18:50 | 0 Komentara | Print | # | ^

Genijalni Fritz Lang

Već dva tjedna traje festival filmova Fritza Langa, jednog od najboljih redatelja svih vremena. Snimio je oko četrdesetak fillmova u svojoj karijeri.
Filmove je počeo režirati 1919. a posljednji film je režirao 1960.
Program sadržava jedne od njegovih najboljih radova kao što su ;"Umorna smrt" , "Dr. Mabuse, kockar - Slika vremena",
"Dr. Mabuse, kockar - Pakao, igra o ljudima našeg vremena", "Die Nibelungen - I dio", "Die Nibelungen - II dio", "M", "Oporuka doktora Mabusea", "Zakon linča", "Na divljem zapadu", "Lov na čovjeka" i "Žena u izlogu".

Osvrt na film
Zaputila sam se pogledati Umornu smrt. Film je trajao oko sat vremena. Kino je bilo polupuno. Većina ljudi koji sjede su zapravo postariji ljudi, intelektualci koji se žele podsjetiti davno pogledanih filmova, pokoji student režije, mladi parovi i oni neki znatiželjnici.
Umorna smrt snimljen davne 1921. godine odlično je snimljen nijemi film sa zanimljivom radnjom tj pričom koja bi i danas mogla vrlo lako biti zanimljiva i popularna međe gledateljima.

Iz filma Umorna smrt, kadar s opisom radnje

Nakon što je smrt uzela njenog dragog, djevojka želi povratiti njegov život. Moli smrt za još jednu šansu, a on joj kaže da ako uspije spasiti život sljedećim osobama da će joj ispuniti želju. Nakon neuspjelog pokušaja, moli za još jednu šansu. Smrt joj sada kaže da mora dati jedan život tako da bi on njoj povratio mladića. Djevojka skoro da život bebe ali se u zadnji tren predomisli i odluči se pomiriti sa smrću dragoga. Na njezinu sreću, smrt je nagradi zbog dobro učinjenog djela.

Iz filma Umorna smrt, Smrt u ogrtaču

O redatelju
Frietrich Anton Lang rođen je u Beču 1989. godine. Većina njegovih filmova su priznati klasici. Predstavnik je njemačkog ekspresionizma. Studirao je umjetnost te je sudjelovao i u prvom svjetskom ratu kada je i počeo sastavljati prve scenarije.
Imao je tri kratka braka. Pobjegao je iz rodnog Beča u Pariz nakon što mu je Goebbles ponudio da snima filmove za Hitlera. Kasnije je otišao u Ameriku gdje je i umro u 86. godini. Njegov ciklus filmova s obzirom na mjesta stanovanja možemo tako podijeliti u tri faze; njemačku, parišku i američku (1936.-1956.).

Maja Radelić
foto by M.R.