Nosi se tolerancija!

Plakat kampanje
U povodu Dana borbe protiv AIDS, studenti medicine a ujedno i članovi grupe cromsic-zagreb potrudili su se adekvatno obilježiti i osvijestiti građane na problem HIVa. U subotu 28.11. održana je utrka AIDS run, na kojem smo trčali počasni krug oko jezera. Na štandovima su volonteri dijelili promotivni materijal tj letke i besplatne kondomčiće.

Kondomi i letci

Unatoč lošem vremenu organizatorica Viviana Radica zadovoljna je odazivom studenata iako se očekivao puno veći broj građana. Promotivne spotove snimili su Ida Prester, Remi koji se već mjesecima vrti po MTV koji je ujedno jedan od pokrovitelja ove akcije.
Prvih deset natjecatelja osvojili su ulaznice za koncert koji će se održati u Tvornici u srijedu 1.12.

Poster koncerta

Neke od zabluda o HIV-u

"Osoba se može zaraziti HIV-om zbog onoga što radi, a ne zbog onoga što jest."

"HIV se ne širi tamo negdje, među onima."

"Ne postoje rizične skupine. Postoji samo rizično ponašanje!"

HIV se najčešćce prenosi spermom, krvlju i mlijekom HIV pozitivne majke. To je jedna od najozbiljnijih zdrastvenih problema, a moramo podsjetiti da je u Hrvatskoj testirano manje od 1% populacije.
Upotrebom kondoma a ujedno i pravilnim stavljanjem može se spriječiti i prijenos virusa- Zaštitite se!

Maja Radelić
foto by M.R.

28.11.2009. u 21:33 | 2 Komentara | Print | # | ^

Tiho...gledamo nijeme filmove :)

3. PSSST! festival nijemog filma održao se prošli tjedan od 12. do 15. studenog u Centru za kulturu „Trešnjevka“. Ove godine selektori programa su se odlučili predstaviti Njemačku i Španjolsku kinematografiju, a u subotu su gledatelji imali prilike pogledati i filmove hrvatske avangarde iz 60ih.
Fotografija plakata

Festival je otvoren dokumentarcem „Berlin, simfonija velikog grada“ iz 1927. od Waltera Ruttmanna. Prije samog početka dokumentarca, održana je i kratka predstava pantomimičara kao predstava iznenađenja.
Mario Kovač je bio voditelj programa

Ekspresionizam Njemačke
Poslije Prvog svjetskog rata, njemačka kinematografija doživjela je uspjeh i proizvela neke od najupečatljivih djela nijemog filma. Na Njemačke filmove najviše je utjecala ekspresionistička umjetnost.
Tako smo mogli pogledati i sjajan film „Nerven“ Roberta Reinerta iz 1919., „Ne želim biti muškarac!“ iz 1918., „Ljudi nedjeljom“. Ono što veže te filmove je slična tematika. Želi se zabilježiti njemačka svakodnevnica između dva svjetska rata. Teško vrijeme ali i bogati život Berlina kao budućeg velegrada.

Ruttman se najviše ističe kao redatelj koji uspjeva održati kontakt s bezvremenošću. Njegov dokumentarac „Berlin“ vjerno prikazuje jedan radni dan u životu Njemaca.

Isječak iz filma "Berlin, simfonija grada"
U 5 aktova, svjedočimo „promjeni“ raspoloženja Berlina. Vidimo jutarnju mirnoću i prazne ulice. Zatim se se polako budi, ljudi idu na posao i kao da čujemo jutarnju buku na ulicama i od tvornica iako gledamo nijemi film. Navečer se ulice pune autima i počinje noćni život. Građani su se uputili u kina i kazalista, gledaju boks, na plesnjaku su u nekom finom restoranu..

Nadrealizam Španjolske
Španjolska kinematografija je s druge strane pionir nadrealističnog filma.

„Andaluzijski pas“ iz 1929. je jedan on najpoznatijih filmova te umjetnosti, a radi se o snovima Luisa Bunuela i Salvadora Dalia. Ovaj kratkometražni film u kojem nožem se reže ženino oko, zparavo je snažna društvena kritika crkvenog obrazovanja i seksualne represije tog doba.
„Zemlja bez kruha“ je drugi film od Luisa Bunuela koji se prikazivao na festivalu a radi se o kombinaciji igranog i dokumentarnog filma.
„Španjolska zemlja“ je dokumentarac o Španjolskom građanskom ratu za koji je slavni Ernest Hemingway napisao tekst i naraciju.

Kompletni program i sadržaj filmova možete pogledati ovdje.

Maja Radelić
foto i video by M.R.

22.11.2009. u 11:42 | 2 Komentara | Print | # | ^

Festival iberoameričkih filmova

U kinu Tuškanac prošli tjedan od 3. do 9. studenog prikazivali su se filmovi iz čileanske, španjolske, portugalske i brazilske kinematografije. Ciklus iberoameričkog filma obuhvatio je osam filmova, što novije produkcije, što stare. Festivalom se želi približiti portugalski jezik i kultura latinske amerike koja je osim preko sapunica, podosta nepoznata.
Raspored filmova

Kratak osvrt na filmove
„Kralj budala“ je čileanska komedija iz 2006. o naivnom taksistu koji bas nema sreće u zivotu. Quercia Boris tumači glavnu ulogu a ujudno je i režiser i scenarist filma. Radi se o lakoj komediji s moralnim zavrsetkom jer Anselmo iako ima priliku postati najveća faca i ostvariti sve svoje želje, prepušta svoju ljubav života najboljem prijatelju. On je i dalje sretan i živi svoj mali život.

„Romansa“ je iznenađujuće dobra brazilska drama iz 2008. čiji se tempo stalno mijenja. Glumci Pedro i Ana se zaljubljuju na kazališnim daskama izvodeći „Tristana i Izoldu“. Nakon što je Ana prihvatila ulogu u sapunici povećala se popularnost predstave. Pedro, koji je ujedno i vlasnik kazališta, postaje ljubomoran te ga opsjednutost tragičnim ljubavnim završetcima navodi da prekine s Anom. Nakon nekoliko godina opet se susreću na snimanju „Tristana i Izolde“ ali u verziji sapunice. Borba scenarista(Pedro) i vlasnika tv kuće oko tragičnog tj pravog zavrsetka i onog sretnog iz sapunice na kojeg su navikli gledatelji, jako približava film gledateljima. Svima su nam jako poznati nerealni završetci sapunica. Pedro se izbori za onaj kraj kakav je i u originalnoj priči te tako pokaže da i nesretni zavšetci mogu biti interesantni.

Pedro i Ana nakon izvedbe Tristana i Izolde

„Slatka mala“ malo je teži film ali i stariji od svih ponuđenih.(1990.) Radi se o ostavljenoj majci koja se nakon 20godina od rastanka još oporavila. Svoje frustracije liječi ljubovanjem s mlađim muškarcima i alkoholom.

Mama u garderobi s pomoćnicom prije predstave u kojoj glumi
Sve to smeta njezinu kćer, koja se u svemu tome osjeća nevoljeno. Nalaze zajedničko rješenje te ubijaju oca koji iako se vratio, samo je unio više pomutnje u njihove živote.

Glavna pjesma iz Slatke male

Ovo je druga godina prikazivanja iberoameričkih fimova. Prošle godine zajednička tema svih filmova je bila politka. Ove godine, teme su posvećene svakodnevnim životima, nesretnim i sretnim ljubavima i obiteljskim odnosima.

Maja Radelić
foto i video by M.R.

13.11.2009. u 13:13 | 1 Komentara | Print | # | ^

Udarac

Novoosnovano kazalište PlayDrama (Gradsko kazalište lutaka Split) već mjesec dana prikazuje njemačku dramu „Udarac“.

Grad Split zaslužuje više kulturnog sadržaja za mlade pa tako je i osnovano novo kazalište koje, kako piše na službenim stranicama, želi se više osvrnuti na dramski tekst. Žele se posvetiti hrvatskim dramaturzima koji nemaju prilike gdje izvesti praizvedbe tekstova.
Tako je pak kazalište premijerno prikazalo praizvedbu njemačke drame "Der Kick".
Plakat predstave na kojem je prikazan tip udarca kojim je ubijen Marinus

Kako je nastala ideja za predstavu
Drama je nastala prema istinitom događaju iz 2002. u selu Potzlow kada su dva neonacista ubila šesnaestogodišnjaka Marinusa Schoberla. Braća Marko i Marcel Schoenfeld, koji su počinili ubojstvo, smatrali su da Marinus zbog svoje blijede puti, širokih hlača i zanimanja za hip hop glazbu nije vrijedan življenja. U ubojstvu im je pomogao i prijatelj Sebastian Fink. Nakon što su ga mučili nekoliko sati, naposljetku su ga natjerali da zagrize pločnik, a Marcel mu je napravio "smajlija"(udarac kao što se vidi na plakatu). Ćetiri mjeseca kasnije našli su tijelo Marinusa.

Svjedočimo intervjuima koji su na kraju doveli do priznanja ubojstva

O njemačkoj i hrvatskoj verziji predstave
Kazališni tekst je nastao prema 1500 stranica intervjua koji su istraživali Andres Veiel i Gesine Schmidt. Nakon što su prikupili sve intervjue, montirali su tekstove. Izabrali su dijelove koje su htjeli iskoristiti za predstavu i to dijelove intervjua Marinusovih roditelja i braće Schoenfeld.

Veiel iako je diplomirao psihologiju, danas je poznati njemački redatelj dokumentarist.
U originalu Veilel je postavio dva glumca Suzanne- Marie Wrage i Marchus Lerch koji u predstavi tumače više od 20 uloga.

U hrvatskoj praizvedbi redatelj Martin Kočovski postavio je šest glumaca. Radnja teče kvazi linearno. Marinus je mrtav i sad kao i psiholog, pokušavamo saznati što se dogodilo. Ne svjedočimo ubojstvu nego ljudima koji su intervjuirani. Slušamo Marinusove roditelje koji pričaju o djetinjstvu svog sina i Marinusove prijatelje koji nisu odma na početku rekli što se točno zbilo.

Naratorica piše grafite, drugi glumac slaže pivske boce

Osvrt
Ono što ja mogu reći, je da je takav tip predstave teško pratiti. Nisam bila upoznata sa događajem i nisam pročitala sažetak. Puno sličnih imena kao Marinus, Marko i Marsel čine predstavu još konfuznijom. Početak je dosta mirniji,čak i pomalo pasivan ali kasnije predstava postaje nešto življa zbog glazbene teme iz crtanog filma, crtaju se grafiti na zidu i polako dolazimo do kobnog svjedočenja kada saznajemo što se dogodilo. Alokoholiziranim mladićima, eto, bilo je dosadno... Pouka,budite DOBRI, lijepi i pametni ...

Maja Radelić
foto by M.R.