mala koja voli gledati fimove, za potrebe kolegija ali i na vlastito zadovoljstvo, posjetiti će kazaliste,kino i napisati rič, dvi
Tiho...gledamo nijeme filmove :)
3. PSSST! festival nijemog filma održao se prošli tjedan od 12. do 15. studenog u Centru za kulturu „Trešnjevka“. Ove godine selektori programa su se odlučili predstaviti Njemačku i Španjolsku kinematografiju, a u subotu su gledatelji imali prilike pogledati i filmove hrvatske avangarde iz 60ih.
Fotografija plakata
Festival je otvoren dokumentarcem „Berlin, simfonija velikog grada“ iz 1927. od Waltera Ruttmanna. Prije samog početka dokumentarca, održana je i kratka predstava pantomimičara kao predstava iznenađenja.
Mario Kovač je bio voditelj programa
Ekspresionizam Njemačke
Poslije Prvog svjetskog rata, njemačka kinematografija doživjela je uspjeh i proizvela neke od najupečatljivih djela nijemog filma. Na Njemačke filmove najviše je utjecala ekspresionistička umjetnost.
Tako smo mogli pogledati i sjajan film „Nerven“ Roberta Reinerta iz 1919., „Ne želim biti muškarac!“ iz 1918., „Ljudi nedjeljom“. Ono što veže te filmove je slična tematika. Želi se zabilježiti njemačka svakodnevnica između dva svjetska rata. Teško vrijeme ali i bogati život Berlina kao budućeg velegrada.
Ruttman se najviše ističe kao redatelj koji uspjeva održati kontakt s bezvremenošću. Njegov dokumentarac „Berlin“ vjerno prikazuje jedan radni dan u životu Njemaca.
Isječak iz filma "Berlin, simfonija grada"
U 5 aktova, svjedočimo „promjeni“ raspoloženja Berlina. Vidimo jutarnju mirnoću i prazne ulice. Zatim se se polako budi, ljudi idu na posao i kao da čujemo jutarnju buku na ulicama i od tvornica iako gledamo nijemi film. Navečer se ulice pune autima i počinje noćni život. Građani su se uputili u kina i kazalista, gledaju boks, na plesnjaku su u nekom finom restoranu..
Nadrealizam Španjolske
Španjolska kinematografija je s druge strane pionir nadrealističnog filma.
„Andaluzijski pas“ iz 1929. je jedan on najpoznatijih filmova te umjetnosti, a radi se o snovima Luisa Bunuela i Salvadora Dalia. Ovaj kratkometražni film u kojem nožem se reže ženino oko, zparavo je snažna društvena kritika crkvenog obrazovanja i seksualne represije tog doba.
„Zemlja bez kruha“ je drugi film od Luisa Bunuela koji se prikazivao na festivalu a radi se o kombinaciji igranog i dokumentarnog filma.
„Španjolska zemlja“ je dokumentarac o Španjolskom građanskom ratu za koji je slavni Ernest Hemingway napisao tekst i naraciju.
Kompletni program i sadržaj filmova možete pogledati ovdje.
Maja Radelić
foto i video by M.R.
