mala koja voli gledati fimove, za potrebe kolegija ali i na vlastito zadovoljstvo, posjetiti će kazaliste,kino i napisati rič, dvi
Udarac
Novoosnovano kazalište PlayDrama (Gradsko kazalište lutaka Split) već mjesec dana prikazuje njemačku dramu „Udarac“.
Grad Split zaslužuje više kulturnog sadržaja za mlade pa tako je i osnovano novo kazalište koje, kako piše na službenim stranicama, želi se više osvrnuti na dramski tekst. Žele se posvetiti hrvatskim dramaturzima koji nemaju prilike gdje izvesti praizvedbe tekstova.
Tako je pak kazalište premijerno prikazalo praizvedbu njemačke drame "Der Kick".
Plakat predstave na kojem je prikazan tip udarca kojim je ubijen Marinus
Kako je nastala ideja za predstavu
Drama je nastala prema istinitom događaju iz 2002. u selu Potzlow kada su dva neonacista ubila šesnaestogodišnjaka Marinusa Schoberla. Braća Marko i Marcel Schoenfeld, koji su počinili ubojstvo, smatrali su da Marinus zbog svoje blijede puti, širokih hlača i zanimanja za hip hop glazbu nije vrijedan življenja. U ubojstvu im je pomogao i prijatelj Sebastian Fink. Nakon što su ga mučili nekoliko sati, naposljetku su ga natjerali da zagrize pločnik, a Marcel mu je napravio "smajlija"(udarac kao što se vidi na plakatu). Ćetiri mjeseca kasnije našli su tijelo Marinusa.
Svjedočimo intervjuima koji su na kraju doveli do priznanja ubojstva
O njemačkoj i hrvatskoj verziji predstave
Kazališni tekst je nastao prema 1500 stranica intervjua koji su istraživali Andres Veiel i Gesine Schmidt. Nakon što su prikupili sve intervjue, montirali su tekstove. Izabrali su dijelove koje su htjeli iskoristiti za predstavu i to dijelove intervjua Marinusovih roditelja i braće Schoenfeld.
Veiel iako je diplomirao psihologiju, danas je poznati njemački redatelj dokumentarist.
U originalu Veilel je postavio dva glumca Suzanne- Marie Wrage i Marchus Lerch koji u predstavi tumače više od 20 uloga.
U hrvatskoj praizvedbi redatelj Martin Kočovski postavio je šest glumaca. Radnja teče kvazi linearno. Marinus je mrtav i sad kao i psiholog, pokušavamo saznati što se dogodilo. Ne svjedočimo ubojstvu nego ljudima koji su intervjuirani. Slušamo Marinusove roditelje koji pričaju o djetinjstvu svog sina i Marinusove prijatelje koji nisu odma na početku rekli što se točno zbilo.
Naratorica piše grafite, drugi glumac slaže pivske boce
Osvrt
Ono što ja mogu reći, je da je takav tip predstave teško pratiti. Nisam bila upoznata sa događajem i nisam pročitala sažetak. Puno sličnih imena kao Marinus, Marko i Marsel čine predstavu još konfuznijom. Početak je dosta mirniji,čak i pomalo pasivan ali kasnije predstava postaje nešto življa zbog glazbene teme iz crtanog filma, crtaju se grafiti na zidu i polako dolazimo do kobnog svjedočenja kada saznajemo što se dogodilo. Alokoholiziranim mladićima, eto, bilo je dosadno... Pouka,budite DOBRI, lijepi i pametni ...
Maja Radelić
foto by M.R.
