Stilske vježbe

Jučer u splitskom HNK mogli smo se prisjetiti jedne od najizvođenije i najpopularnije predstave u Hrvatskoj.
Stilske vježbe zapravo je knjiga "Exercices de style" francuskog autora Raymonda Queneaua.
U Hrvatskoj se predstava izvodi više od 40 godina s istim glumačkom parom; Perom Kvrgićem i Lelom Margitić. Naime, prvi put je prikazana davne 1968. godine što je momentalno čini najizvođenijom predstavom na svijetu. Obljetnica je proslavljena 18.siječnja 2008. i to simbolično u tramvaju broj 11.

Pero Kvrgić glumi jednog od putnika u tramvaju 11

O predstavi
Queneau je u svom djelu htio naglasiti različite načine na koji ljudi mogu ispričati istu priču. U djelu i kazališnoj adaptaciji svjedočimo 99 različitih načina na koji su ljudi doživjeli tj ispričali jedan neobičan događaj u tramvaju. Pa tako neki isti i događaj može se prepričati vulgarno, iznenađeno, sanjarski, s oklijevanjem, pomoću anagrama, igrom riječi, haiku poezijom, otpjevati operno, filozofski ili jednostavno kad ne možete u trenutku naći prave riječi.
Sve stilove Lela i Pero uspješno su dočarali te s dozom humora zabavili publiku.

Pero u jednoj od adaptacija
Cijela priča se vrti oko jedne bezazlene situacije u tramvaju broj 11 koja sama po sebi i nije toliko zanimljiva. Važne su interpretacije glumaca koje nose dinamiku radnje i čine je zabavnom i dan danas.

Gledatelji uživaju u predstavi
O Queneau
Francuski pjesnik i novelist, smatra se jednim od začetnika "Ouvroir de littérature potentielle" ili u prijevodu literature potencijala. Studirao je grčki, latinski i matematiku tako da je taj pravac osnovao s matematičarima i piscima koji su tražili nove tehnike i strukture pisanja. Postao je poznat nakon objavljivanja novele Zazie in the Metro. Bio je i surealist ali nikad nije sasvim dijelio metode ozbiljnog pisanja.

Maja Radelić
foto i video by M.R.

10.01.2010. u 15:12 | 0 Komentara | Print | # | ^

Muškarci koji bulje u koze

Poster filma

"The men who stare at goats" novi je kinohit.
Odlična glumačka postava i zagonetni naslov čini za početak dovoljno razloga zašto ga otići pogledati ali i reći koju riječ o novom filmskom ostvarenju.

Kako je nastao film
Film je zapravo nastao prema knjizi od Jona Ronsona, britanskog novinara i pisca. Knjige „The men who stare at goats“ i „Them: Advantures with exstremists“ su bestselleri.
Osim knjiga, Ronson je poznati radijski voditelj na BBC Radio 4 na kojem pušta indie i regge i pjesme svojih omiljenih izvođača. Za tu emisiju Jon Ronson on.. je osvojio 2006., 1009. I 2009. Sonyievu nagradu. Plijeni pozornost i po intrigantnim dokumentarcima koje su su prikazivali na britanskim tv postajama Channel 4 i BBC 2.

George objašnjava Ewanu svoje posebne moći
Svojim idejama za knjige inspiriran je dnevnim ludilom novinara, a do neobičnih ideja došao je istraživačkom praksom. Naime, likovi u filmu nisu sasvim izmišljeni. Glavnu ulogu koju tumači Ewan Mcgregor zapravo je Ronson. Sam scenarij je izmišljen ali je napisan prema istinitim činjenicama.
Ronson je istraživao generala Alberta Stubblebina koji je bio vodeći general u US Army Intellligence i Securitiy Comand. Zanimao se za parapsihologiju i tijekom svog rada u vojsci trebao je napraviti savršenog vojnika koji će hodati kroz zidove i moći postati nevidljiv.

George i Ewan odmaraju nakon sudara sa kamenom nasred pustinje :)
U filmu možemo vidjeti kako se uvježbava novi tip vojske, kako je sve počelo za vrijeme rata u Vijetnamu i što je s njom danas. Ismijava se Amerika jer ih se želi prikazati kao one koji nisu donijeli rat u Irak nego kako žele sve izliječiti-ljubavlju i mirom.

Ewan u čudu gleda što George radi

Redatelj filma je Grant Heslov koji je poznat kao redatelj filma „Laku noć i sretno“ u kojem glavnu ulogu tumači George Clooney.

Maja Radelić
foto i video by M.R.

03.01.2010. u 13:23 | 0 Komentara | Print | # | ^

Baletna fantazija u splitskom HNK

Klara promatra ples
Orašar ili pravim nazivom "Ščelkunčik" prigodni je balet koje imamo prilike vidjeti u ovo hladno doba Božićnih i novogodišnjih praznika.
Ščelkunčik je balet koji se prikazuje više od 100 godina i do dan danas nije izgubio publiku. Svake godine nove generacije djece upoznaju se sa šarenim svijetom Klarinog sna i uživaju u divnim bojama, kostimima i naravno plesnom izvedbom baletnih postava.
Praizvedba baleta održana je davne 1892. godine u Petrogradu, a premijera u Zagrebu 1931. godine.

Fantazija iz Klarinog sna

Klarin ples s lutkom koji se pretvorio u princa
Kratki sadržaj
Balet se sastoji od dva čina. U prvom se upoznajemo sa domaćinima koji dočekuju svoje goste sa darovima u svečanoj dvorani. Njihova kćerka Klara posmatra iz kutka darove priželjkujući neki zanimljivi poklon za sebe. Od ujaka Drossmayera dobiva drvenog orašara, lutka koji može razbijati orahe. Presretna odlazi na počinak i kada uđe u snove drveni orašar pretvara se u princa, prekrasni darovi ožive i počinje prava božićna bajka.

Dio Klarinog sna

Balet je nastao prema priči E.T. A. Hoffmann; Orašar i kralj miševa.
Ruski skladatelj Petar Iljič Čajkovski zajedno sa koreografkinjom Marius Petipa i Lev Ivanov je prilagodio priču u balet.

Maja Radelić
foto i video by M.R.

27.12.2009. u 21:53 | 0 Komentara | Print | # | ^

Veseli Tati

Tati i njegova prepoznatljiva lula

U kinoteci Zlatna vrata u Splitu od 18. do 23. prosinca prikazivali su se filmovi od Jacquesa Tatia, poznatog francuskog redatelja i glumca.

O Tatiu
Pravim imenom Jacqoues Tatischeff snimio je tek šest dugometražnih i tri kratkometražna filma. Mali opus filmova nije spriječio da ga se uvrsti na listu najvećih redatelja u povijesti. Zauzeo je 46. mjesto u anketi časopisa Entertainment Weekly.

„Don Quixote kinematografije“, kako je sam sebe nazvao zbog spoja idealizma i imaginacije,htio je zabaviti svoju publiku. Naime, njegovi filmovi odišu humorom kojim je nastojao izliječiti patetiku Europe nakon 2. Svjetskog rata, nastojeći pokazati da je i najmanje životne situacije mogu biti smiješne, zanimljve i imati duha.
Jedan od uzora mu je bio Charlie Chaplin od kojeg je posudio pantomimičarske pokrete.

Tati

Na početku svoje karijere bio je kazališni glumac. Znao je oduševiti publiku svojim imitacijama sportskih igara. Naime, bio je veliki obožavatelj sporta.

Filmski opus
U jednom od svojih filmova koje je snimio pri kraju karijere, vraća se svojim korijenima. U „Paradi“ iz 1974., u kojoj potpisuje i režiju i scenarij i tumači jednu od uloga cirkuskih izvođača, dokazao je talent izvrsnog zabavljača.

Tati glumi boksača

U Paradi su svi zabavljači, publika i cirkuski izvođači. Neobičan film, napravljen je kao cirkuska predstava. Imamo prilike vidjeti odlične žonglere, pantomimičarske skečeve, klaunove i sve zabavljače koje ima svaka cirkuska predstava.

To je ujedno Tatiev posljednji film u karijeri koji je napravio po naruđbi švedske televizije. Iako je rađen za kinodvorane, nije polučio veliki uspjeh.

Poznatiji filmovi su npr; „Praznični dan“ ( Jour de fete iz 1949.) koji se osvojio Grand Prix i nagradu za scenarij u Veneciji, „Odmor gospodina Hulota“ ( Les vacanses de Monsiur Hulot iz 1952.) koji je 1955. nominiran za Oscara, „Moj ujak“ ( Mon oncle iz 1958.) koji osvaja specijalnu nagradu žirija u Cannesu i Oscara za najbolji strani film 1959.

Kratki filmovi
Treba još spomenuti i tri kratka filma koja nisu ništa manje zanimljiva od ostalih.
„Pazi na ljevicu“ iz 1935. (Soigne ton gauche) je još jedan film u kojem Tati potpisuje i režiju i scenarij i glumi. Iz filma Pazi na ljevicu

„Škola za poštare“(15min) iz 1947. i „Večernja škola“ ( 27min) iz 1967. presmiješni su filmovi. Nemojte podcijeniti kratke filmove jer oni mogu biti puno puta zanimljiviji i šaljivi nego dugometražni. Ova tri svakako će vas razuvjeriti ako ste imali loše mišljenje o kratkim filmovima..

Maja Radelić
foto i video by Maja Radelić

20.12.2009. u 23:22 | 0 Komentara | Print | # | ^

Još malo borbe za ljudska prava...

Kino Europa

Od 7-13. 12. 2009. u kino Europi održao se sedmi po redu Human rights film festival. Isti festival održan je paralelno i u Rijeci. Filmovi su se mogli pogledati u riječkom Art-kino Croatia ali s početkom ff dan kasnije tj 8. Studenog.
U 7 dana festivala prikazano je dvadesetak filmova. U filmovima se ističe borba za socijalna prava zbog trenutne ekonomske krize gdje su ona uvelike ugrožena.
U filmovima je izražena borba protiv društvene eksploatacije naglašavanjem radničkih prava, kroz seljačke i studentske bune te borbi za javni prostor u gradovima...

Kratak sadržaj filma s festa
Jedan od filmova koji se prikazivao na festivalu je "Razgovor za posao" (1996.) koji se na indirektan način bavi socijalnim problemima. Nema tu neke borbe ali samo treba savladati kako napraviti dobar životopis i isti taj dobro, ne naprasno ali uvjerljivo predstaviti. Nesigurnosti ne smije biti na vidiku. Kratka je to radnja filma. Kako izreklamirati i dobro prodati vlastite kvalitete kao neki proizvod je ono što nam režiser Harun Farocki pokušava prikazati kao ponižavajući čin.

Kandidati za posao slušaju kako se ponašati tijekom prijave za posao

Ostale zanimljivosti vezane za fest
Glavni organizatori ff su udruge Multimedijalni institut i Udruženje za razvoj kulture koje su još 2002. pokrenule ovaj projekt nastojeći unaprijediti vidljivost raznih tema ljudskih prava. Multimedijalni institut djeluje kroz rad društvenog i kulturnog centra MaMa u kojem su se prikazivali filmovi prije nego je izrastao u pravi ff koji imamo mogućnosti svjedočiti danas.

Poster festivala
Osim gledanja filmova mogli smo i poslušati diskusije, posjetiti izložbu "Prava na grad" i poslušati neka od glazbenih događanja.
Jedna zanimljivost, sve ulaznice na kino predstave su besplatne a za ilustracije u knjižici i plakate zaslužan je Keith Rosson.

Ilustracije iz knjižice od Rossona

Maja Radelić
foto i video by M.R.

13.12.2009. u 18:50 | 0 Komentara | Print | # | ^

Genijalni Fritz Lang

Već dva tjedna traje festival filmova Fritza Langa, jednog od najboljih redatelja svih vremena. Snimio je oko četrdesetak fillmova u svojoj karijeri.
Filmove je počeo režirati 1919. a posljednji film je režirao 1960.
Program sadržava jedne od njegovih najboljih radova kao što su ;"Umorna smrt" , "Dr. Mabuse, kockar - Slika vremena",
"Dr. Mabuse, kockar - Pakao, igra o ljudima našeg vremena", "Die Nibelungen - I dio", "Die Nibelungen - II dio", "M", "Oporuka doktora Mabusea", "Zakon linča", "Na divljem zapadu", "Lov na čovjeka" i "Žena u izlogu".

Osvrt na film
Zaputila sam se pogledati Umornu smrt. Film je trajao oko sat vremena. Kino je bilo polupuno. Većina ljudi koji sjede su zapravo postariji ljudi, intelektualci koji se žele podsjetiti davno pogledanih filmova, pokoji student režije, mladi parovi i oni neki znatiželjnici.
Umorna smrt snimljen davne 1921. godine odlično je snimljen nijemi film sa zanimljivom radnjom tj pričom koja bi i danas mogla vrlo lako biti zanimljiva i popularna međe gledateljima.

Iz filma Umorna smrt, kadar s opisom radnje

Nakon što je smrt uzela njenog dragog, djevojka želi povratiti njegov život. Moli smrt za još jednu šansu, a on joj kaže da ako uspije spasiti život sljedećim osobama da će joj ispuniti želju. Nakon neuspjelog pokušaja, moli za još jednu šansu. Smrt joj sada kaže da mora dati jedan život tako da bi on njoj povratio mladića. Djevojka skoro da život bebe ali se u zadnji tren predomisli i odluči se pomiriti sa smrću dragoga. Na njezinu sreću, smrt je nagradi zbog dobro učinjenog djela.

Iz filma Umorna smrt, Smrt u ogrtaču

O redatelju
Frietrich Anton Lang rođen je u Beču 1989. godine. Većina njegovih filmova su priznati klasici. Predstavnik je njemačkog ekspresionizma. Studirao je umjetnost te je sudjelovao i u prvom svjetskom ratu kada je i počeo sastavljati prve scenarije.
Imao je tri kratka braka. Pobjegao je iz rodnog Beča u Pariz nakon što mu je Goebbles ponudio da snima filmove za Hitlera. Kasnije je otišao u Ameriku gdje je i umro u 86. godini. Njegov ciklus filmova s obzirom na mjesta stanovanja možemo tako podijeliti u tri faze; njemačku, parišku i američku (1936.-1956.).

Maja Radelić
foto by M.R.

06.12.2009. u 23:16 | 0 Komentara | Print | # | ^

Nosi se tolerancija!

Plakat kampanje
U povodu Dana borbe protiv AIDS, studenti medicine a ujedno i članovi grupe cromsic-zagreb potrudili su se adekvatno obilježiti i osvijestiti građane na problem HIVa. U subotu 28.11. održana je utrka AIDS run, na kojem smo trčali počasni krug oko jezera. Na štandovima su volonteri dijelili promotivni materijal tj letke i besplatne kondomčiće.

Kondomi i letci

Unatoč lošem vremenu organizatorica Viviana Radica zadovoljna je odazivom studenata iako se očekivao puno veći broj građana. Promotivne spotove snimili su Ida Prester, Remi koji se već mjesecima vrti po MTV koji je ujedno jedan od pokrovitelja ove akcije.
Prvih deset natjecatelja osvojili su ulaznice za koncert koji će se održati u Tvornici u srijedu 1.12.

Poster koncerta

Neke od zabluda o HIV-u

"Osoba se može zaraziti HIV-om zbog onoga što radi, a ne zbog onoga što jest."

"HIV se ne širi tamo negdje, među onima."

"Ne postoje rizične skupine. Postoji samo rizično ponašanje!"

HIV se najčešćce prenosi spermom, krvlju i mlijekom HIV pozitivne majke. To je jedna od najozbiljnijih zdrastvenih problema, a moramo podsjetiti da je u Hrvatskoj testirano manje od 1% populacije.
Upotrebom kondoma a ujedno i pravilnim stavljanjem može se spriječiti i prijenos virusa- Zaštitite se!

Maja Radelić
foto by M.R.

28.11.2009. u 21:33 | 2 Komentara | Print | # | ^

Tiho...gledamo nijeme filmove :)

3. PSSST! festival nijemog filma održao se prošli tjedan od 12. do 15. studenog u Centru za kulturu „Trešnjevka“. Ove godine selektori programa su se odlučili predstaviti Njemačku i Španjolsku kinematografiju, a u subotu su gledatelji imali prilike pogledati i filmove hrvatske avangarde iz 60ih.
Fotografija plakata

Festival je otvoren dokumentarcem „Berlin, simfonija velikog grada“ iz 1927. od Waltera Ruttmanna. Prije samog početka dokumentarca, održana je i kratka predstava pantomimičara kao predstava iznenađenja.
Mario Kovač je bio voditelj programa

Ekspresionizam Njemačke
Poslije Prvog svjetskog rata, njemačka kinematografija doživjela je uspjeh i proizvela neke od najupečatljivih djela nijemog filma. Na Njemačke filmove najviše je utjecala ekspresionistička umjetnost.
Tako smo mogli pogledati i sjajan film „Nerven“ Roberta Reinerta iz 1919., „Ne želim biti muškarac!“ iz 1918., „Ljudi nedjeljom“. Ono što veže te filmove je slična tematika. Želi se zabilježiti njemačka svakodnevnica između dva svjetska rata. Teško vrijeme ali i bogati život Berlina kao budućeg velegrada.

Ruttman se najviše ističe kao redatelj koji uspjeva održati kontakt s bezvremenošću. Njegov dokumentarac „Berlin“ vjerno prikazuje jedan radni dan u životu Njemaca.

Isječak iz filma "Berlin, simfonija grada"
U 5 aktova, svjedočimo „promjeni“ raspoloženja Berlina. Vidimo jutarnju mirnoću i prazne ulice. Zatim se se polako budi, ljudi idu na posao i kao da čujemo jutarnju buku na ulicama i od tvornica iako gledamo nijemi film. Navečer se ulice pune autima i počinje noćni život. Građani su se uputili u kina i kazalista, gledaju boks, na plesnjaku su u nekom finom restoranu..

Nadrealizam Španjolske
Španjolska kinematografija je s druge strane pionir nadrealističnog filma.

„Andaluzijski pas“ iz 1929. je jedan on najpoznatijih filmova te umjetnosti, a radi se o snovima Luisa Bunuela i Salvadora Dalia. Ovaj kratkometražni film u kojem nožem se reže ženino oko, zparavo je snažna društvena kritika crkvenog obrazovanja i seksualne represije tog doba.
„Zemlja bez kruha“ je drugi film od Luisa Bunuela koji se prikazivao na festivalu a radi se o kombinaciji igranog i dokumentarnog filma.
„Španjolska zemlja“ je dokumentarac o Španjolskom građanskom ratu za koji je slavni Ernest Hemingway napisao tekst i naraciju.

Kompletni program i sadržaj filmova možete pogledati ovdje.

Maja Radelić
foto i video by M.R.

22.11.2009. u 11:42 | 2 Komentara | Print | # | ^

Festival iberoameričkih filmova

U kinu Tuškanac prošli tjedan od 3. do 9. studenog prikazivali su se filmovi iz čileanske, španjolske, portugalske i brazilske kinematografije. Ciklus iberoameričkog filma obuhvatio je osam filmova, što novije produkcije, što stare. Festivalom se želi približiti portugalski jezik i kultura latinske amerike koja je osim preko sapunica, podosta nepoznata.
Raspored filmova

Kratak osvrt na filmove
„Kralj budala“ je čileanska komedija iz 2006. o naivnom taksistu koji bas nema sreće u zivotu. Quercia Boris tumači glavnu ulogu a ujudno je i režiser i scenarist filma. Radi se o lakoj komediji s moralnim zavrsetkom jer Anselmo iako ima priliku postati najveća faca i ostvariti sve svoje želje, prepušta svoju ljubav života najboljem prijatelju. On je i dalje sretan i živi svoj mali život.

„Romansa“ je iznenađujuće dobra brazilska drama iz 2008. čiji se tempo stalno mijenja. Glumci Pedro i Ana se zaljubljuju na kazališnim daskama izvodeći „Tristana i Izoldu“. Nakon što je Ana prihvatila ulogu u sapunici povećala se popularnost predstave. Pedro, koji je ujedno i vlasnik kazališta, postaje ljubomoran te ga opsjednutost tragičnim ljubavnim završetcima navodi da prekine s Anom. Nakon nekoliko godina opet se susreću na snimanju „Tristana i Izolde“ ali u verziji sapunice. Borba scenarista(Pedro) i vlasnika tv kuće oko tragičnog tj pravog zavrsetka i onog sretnog iz sapunice na kojeg su navikli gledatelji, jako približava film gledateljima. Svima su nam jako poznati nerealni završetci sapunica. Pedro se izbori za onaj kraj kakav je i u originalnoj priči te tako pokaže da i nesretni zavšetci mogu biti interesantni.

Pedro i Ana nakon izvedbe Tristana i Izolde

„Slatka mala“ malo je teži film ali i stariji od svih ponuđenih.(1990.) Radi se o ostavljenoj majci koja se nakon 20godina od rastanka još oporavila. Svoje frustracije liječi ljubovanjem s mlađim muškarcima i alkoholom.

Mama u garderobi s pomoćnicom prije predstave u kojoj glumi
Sve to smeta njezinu kćer, koja se u svemu tome osjeća nevoljeno. Nalaze zajedničko rješenje te ubijaju oca koji iako se vratio, samo je unio više pomutnje u njihove živote.

Glavna pjesma iz Slatke male

Ovo je druga godina prikazivanja iberoameričkih fimova. Prošle godine zajednička tema svih filmova je bila politka. Ove godine, teme su posvećene svakodnevnim životima, nesretnim i sretnim ljubavima i obiteljskim odnosima.

Maja Radelić
foto i video by M.R.

13.11.2009. u 13:13 | 1 Komentara | Print | # | ^

Udarac

Novoosnovano kazalište PlayDrama (Gradsko kazalište lutaka Split) već mjesec dana prikazuje njemačku dramu „Udarac“.

Grad Split zaslužuje više kulturnog sadržaja za mlade pa tako je i osnovano novo kazalište koje, kako piše na službenim stranicama, želi se više osvrnuti na dramski tekst. Žele se posvetiti hrvatskim dramaturzima koji nemaju prilike gdje izvesti praizvedbe tekstova.
Tako je pak kazalište premijerno prikazalo praizvedbu njemačke drame "Der Kick".
Plakat predstave na kojem je prikazan tip udarca kojim je ubijen Marinus

Kako je nastala ideja za predstavu
Drama je nastala prema istinitom događaju iz 2002. u selu Potzlow kada su dva neonacista ubila šesnaestogodišnjaka Marinusa Schoberla. Braća Marko i Marcel Schoenfeld, koji su počinili ubojstvo, smatrali su da Marinus zbog svoje blijede puti, širokih hlača i zanimanja za hip hop glazbu nije vrijedan življenja. U ubojstvu im je pomogao i prijatelj Sebastian Fink. Nakon što su ga mučili nekoliko sati, naposljetku su ga natjerali da zagrize pločnik, a Marcel mu je napravio "smajlija"(udarac kao što se vidi na plakatu). Ćetiri mjeseca kasnije našli su tijelo Marinusa.

Svjedočimo intervjuima koji su na kraju doveli do priznanja ubojstva

O njemačkoj i hrvatskoj verziji predstave
Kazališni tekst je nastao prema 1500 stranica intervjua koji su istraživali Andres Veiel i Gesine Schmidt. Nakon što su prikupili sve intervjue, montirali su tekstove. Izabrali su dijelove koje su htjeli iskoristiti za predstavu i to dijelove intervjua Marinusovih roditelja i braće Schoenfeld.

Veiel iako je diplomirao psihologiju, danas je poznati njemački redatelj dokumentarist.
U originalu Veilel je postavio dva glumca Suzanne- Marie Wrage i Marchus Lerch koji u predstavi tumače više od 20 uloga.

U hrvatskoj praizvedbi redatelj Martin Kočovski postavio je šest glumaca. Radnja teče kvazi linearno. Marinus je mrtav i sad kao i psiholog, pokušavamo saznati što se dogodilo. Ne svjedočimo ubojstvu nego ljudima koji su intervjuirani. Slušamo Marinusove roditelje koji pričaju o djetinjstvu svog sina i Marinusove prijatelje koji nisu odma na početku rekli što se točno zbilo.

Naratorica piše grafite, drugi glumac slaže pivske boce

Osvrt
Ono što ja mogu reći, je da je takav tip predstave teško pratiti. Nisam bila upoznata sa događajem i nisam pročitala sažetak. Puno sličnih imena kao Marinus, Marko i Marsel čine predstavu još konfuznijom. Početak je dosta mirniji,čak i pomalo pasivan ali kasnije predstava postaje nešto življa zbog glazbene teme iz crtanog filma, crtaju se grafiti na zidu i polako dolazimo do kobnog svjedočenja kada saznajemo što se dogodilo. Alokoholiziranim mladićima, eto, bilo je dosadno... Pouka,budite DOBRI, lijepi i pametni ...

Maja Radelić
foto by M.R.